Evo se usuđujem, ja bjegunac od porodnog kraja, a tarač suza na spomen imena, što mi i sad život znače, i sad me behute, i sad me hoće iz svakog kraja svijeta, gdje stigoh, iščupati i opet posaditi na mjesto, odakle je vidna oku Ćehotina, Foča i moje Mrganje.

Najveći zločin koji meni bi učinjen je trganje mene, trganje habitusa i života na dva dijela: onaj što pamtim do desete godine života na Mrganjama, i onaj dio koji provodim evo kao Pilgrim.
Samo, pilgrimi se kad-tad vraćaju.

Sad mi valja, sad da mi je, da se makar virtualno vratim na staze djetinjstva. Najveća pomoć bićete vi, dragi moji zemljaci.

O pjesmama

Devet godina oko 200 naslova. Nekad jedna u tri mjeseca, nekad dvije odmah. Neke dodju na poriv vijesti, slike, spominjanja imena, detalja... Neke se nose kao dijete, po devet mjeseci, burlaju unutra od srca do mozga, od nagona na papir do zaborava, pa onda natjeraju da se uzme olovka. Najduže sam u sebi nosio "Tri su gavrana graknula".