Fočanska sehara®

Na trijemu desno, pored ulaznih vrata, najpoznatiji svjetski putopisac 17. stoljeća Evlija Čelebija, oduševljen ovom džamijom i Fočom napisa lijepim tekstom poruku budućim generacijama:

"Putovao sam i u mnoge gradove dohodio, ali ovakvo mjesto nisam još vidio". "Pisao mujezin Evlija godine 1074". (1664. godine po našem računanju vremena).

Svi posjetioci i istraživači koji su pohodili ovu džamiju bili su oduševljeni i zadivljeni ljepotom i dekoracijom zadužbine Hasana Nazira. Jedan posjetilac napisa: "Njen živi i precizno vođeni crtež, kao i izrazite vještine sa kojima je izvedena dekoracija na kamenim površinama mihraba, mimbera i makflla, portala i kapitela na trijemu, govore o izvanrednom majstorstvu njenih klesara. Oni su bez sumnje, radeći na sličnim objektima i ranije dobro poznavali dekorativne elemente osmanske umjetnosti". Motivi koje su majstori-umjetnici (vrsni arhitekti, slikari, klesari) koristili za dekoraciju unutrašnjosti govore o poznavanju turskih, perzijskih i drugih slikarskih i klesarskih vještina. Mihrab je bio vrlo impozantan i neuobičajenih dimenzija za naše džamije. Visine 6,07 metara a širok je bio 2,64 metra. Istom ljepotom i umjetničkom nadarenošću je pravljen i mimber u džamiji. Najljepše ostvarenje u oblasti islamskog zidnog slikarstva u Bosni postignuto je u dekorisanju Aladža džamije. Evlija Čelebija je okvaliflkovao slikarstvo Aladža džamije "ravnim Behzadovu, Manijevu i Šah-Kulovom kistu" izjednačio ga je sa djelima klasika perzijsko-islamskog dekorativnog umijeća. Hasan Nazir je kao "rob velikog dobrotvoritelja Boga" i "njegov siromašni sluga", kako on sebe predstavlja, iskoristio svoj visoki položaj u Osmanskoj carevini i stečeno bogatstvo, te sve usmjerio za gradnju te veleljepne džamije u Foči. Izgradio je izuzetno vrijedan objekat orijentalne baštine, ukras grada, koji je privlačio pažnju. Divili su se takvoj arhitekturi, ornamentici, slikarstvu, svi oni koji su zijaretili džamiju. Divili su se motivima cvijetnog slikarstva, islikanog po zidovima enterijera, a koje se ogleda u cvjetovima i stabljikama ruža, nara, livadskih cvjetova, stilizirani u vriježima, listovima, pupoljcima pa predstavljaju najviši domet zidnog, cvjetnog slikarstva.

"Rob velikog dobrotvora, Boga, ponizni i odani Hasan" koji je gradio tako znamenita zdanja u Foči znao je da će jednog dana preseliti na onaj vječni svijet, pa je za života, uporedo sa gradnjom džamije, sagradio za sebe turbe (mauzolej) u haremu džamije. Hasana Nazira zadesi velika tuga, jer baš tada je njegov sin kao šehid poginuo te mu on prepusti svoje turbe i sa velikom tugom, uz klanjanje dženaze, pokopa ga u tom turbetu. Na nišanu, visine 1,26 m i osnovicom 16x16 cm, ispisan je tarih: "Sretni šehid, Ibrahim-beg, sin Hasana Čelebi Nazira". Turbe je otvoreno kupolasto čija je osnova 3,70x3,70 m sa mramornim stubovima na uglovima koji nose konstrukciju kupole (kubbe). Između stubova je kovački majstor iskovao željezne rešetke i luknjice sa vrhunskim umijećem pa ko pažljivo pogleda ovo turbe i ove željezne rešetke ostaje zadivljen.

Harem oko Aladža džamije je služio za ukopavanje umnih, uglednih i zaslužnih Fočaka Bošnjaka-muslimana. Nekima su podizana turbeta, nekima sarkofazi, a ratnicima i šehidima impozantni nišani. Ibrahim-begu, šehidu, ustupljeno je turbe, njegovom ocu, graditelju džamije koji je preselio na ahiret tri godine iza pogibije sina Ibrahim-bega, podignut je sarkofag, kao i zaslužnom i uglednom Husein-begu Zulflkarpašiću.

Andrija Andrejev, radeći na ovom objektu izuzetne umjetničke i arhitektonske vrijednosti, zabilježio je nekoliko vrijednih detalja: harem je pun prastarih nišana pored onih iz novijeg vremena. Sve su to nišani zaslužnih građana Foče za koje sigumo možemo reći da su na ovom mjestu ukopani utemeljitelji grada Foče. "Veliki park", prije Veliko groblje (14.000 m2) prema sjeveru od Aladže džamije obilovaoje velikim brojem nadgrobnih spomenika, od običnih kamenih blokova iz XV stoljeća koji predstavljaju prelazni period od stećaka do nišana, do onih iz novijeg vremena. Kameni nadgrobni blokovi i veliki nišani kao jedinstven i vrijedan historijski materijal za lokalitet grada bili su pod zaštitom države. Nekoliko metara sjevemije od trijema džamije podignut je šadrvan za abdest koji upotpunjuje ljepotu tog kompleksa zadužbine Hasana Nazira. "To je umjetnički izrađen šafijski šadrvan, da zaljubljeni ljudi, gledajući kako iz kamene čaše pljušti živa voda i pravi vodoskok, prestanu čeznuti...". Tako je rekao putopisac Evlija Čelebija. Harem džamije, sa istočne i južne strane, bio je ograđen zidom (visine oko 1,60 m) sa dvije kapije, jedna na istočnom a druga na južnom zidu. Na južnom zidu harema ukomponova je i česma koja je služila prolaznicima da se okrijepe i vode napiju.