Wednesday, Apr 16th

Last update07:37:00 PM GMT

Naslovna

Saudin Bećirević - Interview za PLBiH.org

 

Saudin Bećirević rođen je 1973. u Humu kod Foče. Osnovnu školu završio je u Brodu kod Foče, a srednju u Sarajevu. U periodu od 1992. do 1996. bio je vojnik Armije BiH. Nakon rata odlazi u Libiju na privremeni rad. Godine 2005. pokreće blog "Bore oko očiju". Prepisuje priče iz ratnih dnevnika, a blog postaje najposjećeniji u BiH. Ovo je njegova prva knjiga. Knjiga "Bore oko očiju" prepis je iz ratnih dnevnika Saudina Bećirevića, bosanskog vojnika. Autor je tokom rata dao obećanje prijatelju da će u slučaju njegove smrti napisati knjigu o njima i o ratu. Prijatelj je poginuo, a knjiga "Bore oko očiju" predstavlja ispunjenje datog obećanja. Naš web portal napravio je eksluzivni intervju sa ovim autorom, o njegovom ratnom putu, knjizi i njegovim budućim planovima, što možete pročitati ovdje. Mi se i ovom prilikom još jednom zahvaljujemo našem borcu, veteranu što je pristao na ovaj razgovor za PLBiH.ORG. Intervju sa Saudinom Bećirevićem, borcem Armije R BiH možete pročitati u nastavku...

 


 

PLBiH.ORG: Prvo, želimo da Vam se zahvalimo što ste pristali na intervju za naš web portal plbih.org. Tematika našeg web portala su prvenstveno ratna dešavanja u periodu 92. – 95. pa ćemo se malo osvrnuti na protekla dešavanja.


Vrlo ste mladi kao osamnaestogodišnjak stali u odbranu države Bosne i Hercegovine, da li ste bili svjesni svoje uloge odnosno puta u nepoznato?

- Rat me zatekao kao učenika četvrtog razreda srednje škole u Sarajevu. Rat me nije iznenadio, kao većinu drugih u Sarajevu. Moj rodni kraj Foča, već je više od godinu dana bila na rubu rata, tako da sam psihički lakše podnio sami početak rata, nego ljudi koji su se zatekli u mom okruženju. Moram biti iskren i reći da nisam mogao ni predpostaviti koliko će biti težak i dug ratni put. Kada sam pročitao poslije rata svoje dnevnike, shvatio sam da moja uloga kao pojedinca u ratnim dešavanjima nije bila ništa posebna. Sve i jednu bitku u ratu su dobili timovi ljudi, svaki pojedinac je dao svoj doprinos koji nije moguće staviti na vagu i jednostavno izmjeriti. Moja uloga je izgleda bila ta da zapišem dio dešavanja iz tog perioda i tako ih spasim od zaborava.

 

 

PLBiH.ORG: Mnogi rat u BiH danas nazivaju nesretnim događajima, neko ga čak naziva i gradjanskim ratom. Kako Vi na to gledate kao sami učesnik tih ratnih dešavanja i kako bi ga Vi nazvali?

 

- Svjedoci smo, nažalost, sve prisutnije pojave manipulisanja činjenicama o karakteru rata u BiH, pri čemu se posebno aktivno angažuju kvazi istraživači. Nosioci manipulacija su različiti, kako pojedinci, tako i grupe, razna udruženja, ustanove i drugi, čiji je cilj da se nanese dugoročno šteta BiH kao državi. Na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena klasična oružana agresija. Kao pripadnik ARBiH, bio sam više puta u prilici da ratujem protiv jedinica iz Srbije. Bili smo svjedoci ulaska Užičkog korpusa u Višegrad, Arkanovih jedinica u Bjeljinu i to sve pred TV kamerama... Stvaranje vojske RS-e, koja preko noći mjenja ime iz JNA u VRS. Isto tako smo 1993 imali agresiju od strane Hrvatske, o kojoj danas niko ne priča.  - Prije par dana sam pročitao da je u BiH već par godina na snazi opstruiranje krivičnog gonjenja i procesuiranja ratnih zločinaca pred sudovima u Bosni i Hercegovini, pri čemu se umjesto težine zločina, karaktera, statusa i broja žrtava, predmeti biraju po nacionalnoj pripadnosti žrtava, radi izjednačavanja i izbalansiranja zločina među tri narod, tako se kroz krivičnu proceduru pokušava izmjeniti karakter rata u BiH. Sve se to dešava, sa jednim jasnim ciljem, kako bi agresiju, prekvalifikovali u građanski rat. Ako se nastavimo pasivno ponašati prema prošlošću, bojim se da ćemo za 50 godina imati ponovni rat i definitivni nestanak Bošnjaka na ovim prostorima.

 

PLBiH.ORG: Danas nakon rata, da li smatrate da je odnos države i njenih vlasti zanemarujući prema veteranima rata i RVI?


 

- Kada je počeo rat, niko od nas nije uzeo pušku da bi jednoga dana bio privilegovan u društvu. Najveća prevara se desila onoga dana kada su pripadnicima ARBiH podjeljeni certifikati. Time nas je država od dobrovoljaca pretvorila u plaćenike. Na kraju je tržišna vrjednost certifikata bila takva da je ispalo da je jedan dan proveden u ARBiH košta oko 25 feninga. Tim činom je legalnim putem, preko boraca opljačkana državna imovina, jer su ratni profiteri odkupili certifikate, te na jeftin način došli do vrijedne državne imovine. Siguran sam da je sve moglo biti puno drgačije, na žalost profiteri su vodili poslijeratnu državnu politiku, što je i danas slučaj. Što se tiče RVI i porodica poginulih boraca, tu je situacija puno bolja. Moje mišljenje je da je po tom pitanju država odradila puno, za to najviše zaluga imaju kantoni.

 

PLBiH.ORG: Autor ste knjige «Bore oko očiju», na Sajmu knjige u Skenderiji 2007. godine je bila najprodavanija knjiga u pogledu domaćih autora. Da li ste u jeku pisanja same knjige pretpostavljali da će dnevnik bosanskog vojnika doživjeti takav uspjeh?


- Knjiga je istinsko svjedočanstvo o ratnim događajima i onom što se dešavalo pred očima običnog čovjeka. Sadržaj romana temelji se na stranicama ratnog dnevnika, učesnika i svjedoka svega opisanog. Zbog toga sam očekivao da će knjiga proći puno bolje nego što je prošla. Uz sav trud koji smo uložili u ovaj projekat, nismo uspjeli dobiti podršku medija čak ni ministarstva za boračka pitanja, kojeg smo ipak u knjizi naveli kao jednog od sponzora projekta. Knjiga je uspjela doći do čitalaca zahvaljujući prvenstveno internetu. Danas je u BiH vrlo teško prodati knjigu, neki navode da je problem ekonomska situacija u zemlji, mada ja mislim da je veći problem nepostojanje čitalačkih navika.

 

PLBiH.ORG: Vaš blog boreokoociju.blogger.ba je jedan od najposjećeniji blogova čak preko  673510 posjeta u ovom trenutku, ali i sam naslov bloga nosi naziv "Na putu u nepoznato", je li to ujedno i najava novog izdanja, neke nove knjige ujedno i nastavka Bore oko očiju?

 

- Kada sam počeo pisati blog, plan mi je bio oko deset hiljada posjeta godišnje. Na kraju se pokazalo da je to dugo bio najposjećeniji blog u BiH. Već dugo vremena ne vodim redovno blog, a razlog tome je priprema nastavka knjige ''Bore oko očiju, koji će nositi naziv ''Na putu u nepoznato". Ovih dana završavam prepisivanje izabranih djelova iz dnevnika koji će se naći u knjizi. Knjiga će obuhvatiti dio rata od septembra 1993. god. te poslijeratni period, koji nije bio ništa lakši od samog rata. Nakon završetka prepisivanja, slijedi mi potraga za sponzorima, kao i priprema knjige za štampu. Nadam se da ću u toku ove godine uspjeti projekat dovesti do kraja.


PLBiH.ORG: Hoćete li nam otkriti tajnu, da li je naslov Na putu u nepoznato upravo naziv onog puta na kojeg ste se zaputili 1992. godine ili?


- Naslov za knjigu sam izvukao iz ratnog dnevnika, gdje sam više puta pisao o putu u nepoznato. Prije rata sam isplanirao život, sve je izgledalo tako jednostavno. Onoga dana kada je počeo rat, shvatio sam da je život satkan od puteva u nepoznato, te da nikada ne možemo biti sigurni šta nam donosi sutra. Zbog toga u životu ne treba stajati, puno je bolje krenuti naprijed, ma koliko nam se činilo da je put kojim trebamo poći nepoznat.

 

PLBiH.ORG: Mislite li da se o ratu i svemu onom što se desilo nad bošnjačkim narodom treba više pisati, radi budućih generacija?


- O ratu se puno piše a sigurno će se još pisati. Danas smo preplavljeni knjigama koje se bave ratnom tematikom. Nažalost, puno toga je čisto smeće, koje može nanjeti puno više štete nego koristi. Danas u BiH ne postoji niti jedna ustanova koja bi dala svoj sud o knjigama koje su do sada napisane, kao i kratki vodič za ratnu literature, gdje bi se naveo sadržaj knjige, bibilioteke gdje se knjiga može posuditi za čitanje, kao i knjižare gdje se knjiga može kupiti. To bi bilo vrlo bitno uraditi, jer bi tako ljudi koji žele da sačuvaju sjećanje na rat, lakše dolazili do novih i zanimljivih naslova.  Putujući po promocijama, sa knjigom Bore oko očiju shvatio sam da sve lagano pada u zaborav. Na promocijama bi se okupljao mali broj ljudi, pretežno starijih, koji pokušavaju da održe balans između Bosne i novog svijeta u koji ih je rat doveo. Njihova djeca većinom nisu imala vremena da dođu na promociju, jer su taj dan imali zakazan izlazak u grad sa prijateljima ili su ostali kući da igraju video igrica. Mislim da nismo dovoljno učinili da bi buduće generacije pripremili na eventualno ponavljanje istorije.


PLBiH.ORG: Da li ima nešto što biste za kraj ovog intervjua pomenuli, a što Vas mi nismo pitali?

- Danas gledamo kako Izrael ruši Palestinu i kako ubijaju civile pred očima svjetske javnosti. Ono što je danas Palestina, prije petnaest godina bila je BiH. Zahvaljujući borcima koji su dali svoje živote u odbrani BiH, mi smo danas slobodna zemlja. Preporučio bih mladima da ponekad nađu vremena i zastanu pored mezarja poginulih boraca. Budimo u mislima bar na trenutak sa njima i nedozvolimo da padnu u zaborav. Zahvaljujući njima danas živimo u slobodi i ne proživljavamo iznova sudbinu Palestine.


PLBiH.ORG: Na kraju, hvala Vam što ste izdvojili svoje dragocjeno vrijeme i dali Vaš intervju. Želimo Vam sve najbolje u budućem radu.


- Hvala Vama.

 


 

SJEĆANJE - IN MEMORIAM


KEPA, NEKA TI DRAGI ALLAH PODARI LIJEPI DŽENET, ZASLUŽIO SI TO ŽRTVUJUĆI SVOJ ŽIVOT ZA BOLJE SUTRA, TVOJE PORODICE, PRIJATELJA I DRŽAVE

 


Neka vam dragi Allah obojici podari lijepi Dženet i omogući ponovni susret. Rahmet vam.